Curenje podataka, hakirani sustavi i malveri često su spominjane teme vijesti – uključujući priče o vladinim i bankovnim podacima koji se pojavljuju u hakerskim rukama – ali sada tim inženjera ima pristup ključu za šifriranje koji je neobnovljiv i ne može se preokrenuti, štiti podatke čak i kada računala postaju sve brža i brža.
“Trenutno, enkripcija se obavlja pomoću matematičkih algoritama koji se nazivaju jednosmjernim funkcijama”, rekao je Saptarshi Das, docent tehničkih znanosti i mehanike, Penn State. “To je lako stvoriti u jednom smjeru, ali vrlo teško u suprotnom smjeru.” Primjer toga je množenje dvaju prostih brojeva. Uz pretpostavku da su originalni brojevi vrlo veliki, obrnuti inženjering iz rezultata postaje vrlo težak i traži zahtjevan kompjuterski resurs. “Međutim, sada kad računala postaju sve moćnija, a i kvantna računala su na horizontu, korištenje šifriranja koje se oslanja na njegovu učinkovitost jer monumentalno vrijeme za dešifriranje više neće letjeti”, rekao je Das.
Samo istinski slučajni ključevi za šifriranje su neklonabilni i nisu sposobni biti reverzibilno inženjerski jer ne postoji uzorak ili formula u procesu. Čak i takozvani generatori slučajnih brojeva su stvarno pseudo-slučajni generatori brojeva.
“Moramo se vratiti prirodi i identificirati prave slučajne stvari”, rekao je Das. “Budući da ne postoji matematička osnova za mnoge biološke procese, niti jedno računalo ih ne može otkriti.” Istraživači, koji su također uključili Akhila Doddu, postdiplomskog studenta inženjerskih znanosti i mehanike; Akshay Wali, studentica elektrotehnike; i Yang Wu, postdoktorski inženjer znanosti i mehanike, promatrao je ljudske T-stanice. Fotografirali su slučajni dvodimenzionalni niz T-stanica u otopini, a zatim digitalizirali sliku stvaranjem piksela na slici i izradom T-stanica piksela “jedan” i praznih mjesta “nula”.
“Kad smo počeli, bilo je nekoliko radova koji su koristili nanomaterijale”, rekao je Dodda. “Međutim, oni propuštaju nanomaterijale iz materijala i stacionarni su.” Žive stanice, bez obzira na vrstu, mogu se zadržati na duže vrijeme i zato što se stalno kreću, mogu se više puta fotografirati kako bi se stvorili novi ključe za šifriranje. “Potrebno nam je mnogo ključeva jer je svjetska populacija 7 milijardi”, rekao je Das. “Svaka osoba će generirati megabajt podataka svake sekunde do 2020.” Osim ključeva za šifriranje za osobna računala, ključevi su također potrebni za medicinske, financijske i poslovne podatke i još mnogo toga. Ako je nešto sjeckano ili neispravno, ova metoda bi također omogućila brzu zamjenu ključa za šifriranje. “Vrlo je teško preokrenuti inženjering tih sustava”, rekao je Dodda. “Snaga ovih ključeva je u neuspjehu u obrnutom inženjeringu.”
Istraživači trenutno koriste 2.000 T stanica po ključu za šifriranje. Tim izvješćuje u nedavnom izdanju Napredne teorije i simulacije da čak i ako netko pozna mehanizam generiranja ključa, uključujući vrstu ćelije, gustoću stanica, brzinu generiranja ključeva i instancu ključnog uzorka, nemoguće je da itko prevari sustav. Jednostavno iz tih informacija nije moguće razbiti šifriranje.
“Potrebno nam je nešto sigurno, a biološki zaštićeni sigurnosni sustavi čuvat će naše podatke na sigurnom uvijek i svugdje”, rekao je Wali.
ScienceDaily
HR 
EN