Prije trideset godina ovog mjeseca, mladi britanski softverski inženjer u laboratoriju u blizini Ženeve izumio je sustav za razmjenu informacija među znanstvenicima koji je naposljetku promijenio čovječanstvo.
Ali tri desetljeća nakon što je izumio World Wide Web, Tim Berners-Lee je upozorio da je njegova tvorevina “oteta od strane varalica”, što može značiti njegovo uništenje.
Stari ured Berner-Leeja u europskom laboratoriju za fiziku CERN sada se ne razlikuje od ostalih koji oblažu dugačak koridor unutar prostranog kompleksa.
Jedina naznaka da je ovdje nastala povijest je mala komemorativna ploča i stranica iz starog CERN-ovog imenika, obješena na vrata, s naznakom “TRENUTNO IZVAN UREDA!” napisano u šali pored Berners-Leejevog imena.
Berners-Lee je bio odgovoran za interni imenik CERN-a, ali ga je zanimalo kako omogućiti tisućama znanstvenika širom svijeta koji su surađivali s laboratorijem da lakše podijele svoj rad. Njegova vizija “decentraliziranog sustava upravljanja informacijama” ubrzo je rodila web.
Primitivni oblici interneta – mreža koja povezuje računala – ranije su postojali, ali je World Wide Web dopuštao prikupljanje web stranica i pristupanje njima putem preglednika.
1990. godine belgijski znanstvenik Robert Cailliau došao je na teren kako bi promovirao izum, koji je koristio Hypertext Markup Language(HTML) kao standard za izradu web stranica.
Stvorili su protokol za prijenos hiperteksta(HTTP) koji korisnicima omogućuje pristup resursima klikom na hiperveze i Uniform Resource Locators(URL-ove), kao sustav adrese web-mjesta.
Krajem 1990. godine Berners-Lee je pokrenuo prvi CERN-ov poslužitelj za web-navigaciju. Preglednik je pušten izvan CERN-a početkom 1991. godine, prvo u druge istraživačke institucije a kasnije i u javnost.
Fluckiger, sada umirovljenik, pozdravio je internet kao jedan od tri glavna izuma u 20. stoljeću koji je omogućio digitalno društvo, uz Internet protokol (IP) i Googleove algoritme pretraživanja.
No, on se požalio na “maltretiranje na internetu, lažne vijesti i masovnu histeriju” koje se šire online, kao i prijetnje privatnosti. “Čovjek se mora zapitati da nismo na kraju stvorili čudovište potpuno izvan kontrole.”
Berners-Lee pokrenuo je vlastitu kampanju kako bi spasio web dizajn. Na Web sastanku u Lisabonu u studenom prošle godine, on je pozvao na novi “Ugovor za internet”, koji se, između ostalog, temelji na pristupu za sve i temeljnom pravu na privatnost.
“Mrežu su oteli varalice i trolovi koji su ga koristili za manipuliranje ljudima diljem svijeta”, upozorio je Berners-Lee u New York Timesu objavljenom u prosincu, pozivajući se na prijetnje u rasponu od mračnog weba do cyber kriminala, lažne vijesti i krađe osobnih podataka.
U siječnju, čovjek pod nazivom “otac weba” pozvao je globalne elite na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu da se pridruže borbi protiv “polarizacije” internetskih debata. Pozvao je na platforme za raspravu koje povezuju ljude s različitim mišljenjima i pozadinama, suprotno današnjoj uobičajenoj praksi stvaranja mrežnih geta, filtarskih mjehurića i krugova povratnih informacija gdje se rijetko susreću mišljenja drugačija od njihovih.
Predsjednik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres također je izrazio zabrinutost u Davosu u vezi s pravcem kojim se odvija internet. Upozorio je na utjecaj “mračnog weba i duboke mreže i svih problema kibernetičke sigurnosti” i pozvao na stvaranje “mekih mehanizama” koji bi pomogli obuzdati zemlje koje koriste ovu tehnologiju za kršenje ljudskih prava.
Još 1989. nitko nije mogao predvidjeti važnost nove mreže. CERN je zadržao samo nekoliko suvenira iz ranih dana: prvi podsjetnik koji je Berners-Lee napisao o svom izumu, njegovu računalnu stanicu NeXT i tipkovnicu.
No, iako CERN možda nije sačuvao mnogo uspomena na spomen povijesni izum, on je nastojao spriječiti da web padne u pogrešne ruke.
1993. godine organizacija je objavila da je web softver stavila u javnu domenu, što je moglo omogućiti bilo kojem pojedincu ili tvrtki da ga proglasi svojim vlastitim i kontrolira njegov razvoj. Ali sudbina, uz malu pomoć Fluckigera, pomogla je spriječiti potencijalnu katastrofu.
Nakon razgovora s pravnom službom CERN-a, Fluckiger je 1994. godine odlučio pokrenuti novu verziju weba otvorenog koda.
To se pokazalo ključnim potezom koji je CERN-u omogućio da zadrži prava intelektualnog vlasništva nad izumom, dok je svakome omogućio da slobodno i besplatno troši i koristi internet.
1995. godine prava intelektualnog vlasništva prebačena su na konzorcij koji je osnovao Berners-Lee iz MIT-a, pod nazivom W3C.
“Imali smo sreće da tijekom tih 18 mjeseci nitko nije oteo mrežu”, rekao je Fluckiger. “Inače danas ne bi bilo weba.”
TechExplore
HR 
EN